Kako je broj učenika stalno rastao, javila se potreba za većom i prikladnijom zgradom. Zahvaljujući prikupljenim prilozima, započela je gradnja novog školskog zdanja. Građevinski radovi privlačili su pozornost stanovnika Tuzle – promatrali su ih učenici, građani različitih vjera i brojni prolaznici. Gradnju je vodio bečki inženjer Greger, koji je u to vrijeme podizao i državne zgrade u Tuzli. Škola, službeno nazvana Zavod Kraljice svete Krunice, dovršena je 25. listopada 1888. godine. Bila je to lijepa i funkcionalna zgrada, s dvorištem i vrtom iza. U prizemlju i na prvom katu bile su učionice, dok je drugi kat bio namijenjen internatu, redovnicama i kućnoj kapelici. Zavod je u to vrijeme imao i dječji vrtić, a 1888. otvorena je i Viša djevojačka škola. U samostanu „Josipovac“ u Slavinovićima sestre su uzgajale povrće, čime su uvelike same osiguravale sredstva za rad škole.

Važna posebnost Zavoda bila je otvorenost – u njemu su obrazovanje stjecala djeca svih vjera zastupljenih u Tuzli, što je tradicija koju i danas nastavlja Katolički školski centar „Sveti Franjo“. Škola je s vremenom rasla, primala sve veći broj učenika i uživala povjerenje i poštovanje građana Tuzle.

Tijekom Drugog svjetskog rata, na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza 1944., zgrada je teško stradala u bombardiranju, pa je rad prekinut. Nakon rata u Klosteru su se smjenjivale različite škole, dok su sestre početkom srpnja 1949. bile prisiljene napustiti Tuzlu. Kasniji potresi i slijeganje tla dodatno su oštetili zgradu, pa je 1969. tadašnja gradska vlast donijela odluku o njezinu rušenju.

Danas, kada poznajemo taj dio povijesti, jasnije razumijemo zašto je Katolički školski centar „Sveti Franjo“ podignut upravo u Klosterskoj ulici, na mjestu Zavoda Kraljice svete Krunice. On nije tek podsjetnik na prošlost, nego i svjedočanstvo kontinuiteta odgoja i školstva koje je snažno obilježilo Tuzlu i širi prostor Tuzlanske županije.

Pripremljeno po tekstu: Ivana Jurić, Kloster – tuzlanska škola (2015.),