Uoči blagdana Sv. Franje Asiškog, 3. listopada 2025., istoimeni je Katolički školski centar u Tuzli proslavio svoj Dan te obilježio 30 godina postojanja, izvještava novinarka Maja Nikolić za Hrvatski glasnik, čiji tekst prenosimo u cijelosti.

Katolički školski centar „Sveti Franjo“ Tuzla, nakon tri desetljeća predanog i posvećenog obrazovnog rada, pomno bilježi svoju povijest. Kada se okrenu stranice te povijesti vidimo generacije uspješnih ljudi koji su danas liječnici, profesori, inženjeri, arhitekti, novinari, umjetnici, svećenici, tražene i povjerljive zanatlije, dobri ljudi…. Gotovo da je svaka generacija ostavila trag u svojoj zajednici noseći uvijek sa sobom duh znanja, odgoja i ljubavi prema ljudima.

U petak, 3. listopada, svetom misom koju je predvodio nadbiskup vrhbosanski, mons. dr. Tomo Vukšić, te svečanom akademijom u Narodnom pozorištu Tuzla, proslavljen je Dan Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“ u Tuzli i blagdan svetog Franje.

Na svetoj misi okupio se veliki broj učenika osnovne škole i gimnazije, djelatnici, a u koncelebraciji su, među ostalima, bili ravnatelj KŠC „Sveti Franjo“ dr. don Branko Jurić, gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić, dekan Tuzlanskog dekanata don Oliver Jerković, ravnatelji drugih katoličkih školskih centara u BiH i brojni drugi svećenici. Pjesme na svetoj misi predvodio je i pjevao zbor učenika i djelatnika škole pod ravnanjem profesora Haruna Muminovića i Zlatka Špoljarevića.

Nadbiskup vrhbosanski Tomo Vukšić tijekom posebice je u propovijedi govorio o ljepoti poziva profesora koji imaju moć odgajati buduće generacije, usmjeravati ih i gledati kako odrastaju u dobre ljude. „Volimo da se škole razvijaju. Volimo da se u njima događa prosvjeta. Volimo da se u njima odgajaju mlade generacije, ljudi na kraju krajeva. Zbog toga i postoje naši školski centri. Zajedno s vama želimo doprinijeti i na tome planu, da kao odgojitelji doprinesemo rastu ljudskih vrijednosti. Krist Gospodin je odgojitelj za svetost, za rast u plemenitosti i dobroti, za rast u ljubavi prema svakom. Ova vrsta odgoja, draga braćo i sestre, i ona vrsta prosvjete koju vi svakodnevno pružate, jesu temelji na kojima se nadograđuje i odgoj na školski način i prosvjeta na školski način. Ali bez odgoja na Kristov način, bez kristološkog prolaženja kroz ovaj svijet i bez prosvjete u smislu odmaka od zla i znanje može postati vrlo opasno“, istaknuo je nadbiskup te dodao da nam Crkva nudi brojne dobre primjere odgojitelja svima onima kojima je to danas životni poziv. „Franjo je zaista jedan od takvih,  jer je svojim životom, svojom poniznošću i svojim siromašnim načinom života gotovo idealno ostvario u vlastitom životu sličnost s Kristom gospodinom. Zato sveti Franjo ostaje dodatni, pridodani, recimo tako, pomoćni naš odgojitelj i naš prosvjetitelj. Stoga, u njegov zagovor, zagovor svetoga Franje preporučam sve vas koji ste u službi odgoja i prosvjete“, rekao je u svojoj propovijedi nadbiskup vrhbosanski mons. dr. Tomo Vukšić.

Tijekom svečane akademije u Narodnom pozorištu Tuzla, nadbiskupu Vukšiću uručen je i dar, umjetnička slika s Međunarodne likovne kolonije Breške.

Ravnatelj KŠC „Sveti Franjo“ dr. Branko Jurić rekao je da je trideset godina Katoličkog školskog centra u Tuzli dobar povod za slavlje, ali i ogroman poziv na odgovornost. „Želimo i dalje biti škola otvorena za sve, škola koja oplemenjuje čovjeka, gradi mostove i svjedoči da se zajedništvo može živjeti. Neka nam ova obljetnica bude poticaj da s još većim žarom nastavimo započeto djelo – Semper magis, u duhu našega zaštitnika sv. Franje Asiškog, koji nas uči jednostavnosti, miru i ljubavi prema svakom čovjeku i svakom Božjem stvorenju.“

Posebno je dojmljivo bilo slušati ravnatelja dok je podsjećao na nimalo jednostavnu 1995. godinu za cijelu BiH, kada je sve još bilo pod ratnim vihorom. Entuzijasti su prepuni nade ostvarivali ideju otvaranja Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“ u Tuzli na poticaj i uz obiman rad mons. dr. Pere Sudara, tadašnjeg pomoćnog biskupa vrhbosanskog. Iako se činilo gotovo nemogućim započeti i održati ovakav projekt, hrabrost i vjera bile su jače od svih prepreka. Gimnazija je otvorila vrata 6. studenoga 1995., a nekoliko godina kasnije pridružila se i Osnovna škola. O tim povijesnim danima svjedoči i važan dokument, Zapisnik sa prve sjednice nastavničkog vijeća održanog 4. studenoga 1995. godine. „U tom zapisniku najprije stoje imena prisutnih članova: ravnatelj fra Mladen Jozić, zamjenica ravnatelja s. Kristijana Jurić, direktorica prof. Marica Petrović, zatim don Šimo Janjić, profesori Kata Marić, Smiljka Lukanović, Tomka Divković, Evica Cerić, Robert Onodi, Ivan Balem, Ljubomir Divković, Srećko Galić, fra Marko Štekić, gvardijan fra Petar Matanović i prof. Jugoslav Stahov. Odsutni su zbog teških ratnih okolnosti (Daytonski sporazum još nije bio potpisan) bili: Ivica Ivanić, Romeo Knežević i Ljubomir Aždajić. Iz zapisnika saznajemo da je prvi ravnatelj informirao prisutne o pripremama za rad Gimnazije, o načinima njezina formiranja i o prednostima koje će ona donijeti u odgoju i obrazovanju učenika. Tada se planiralo da nastava započne u Osnovnoj školi „Pazar“, u svega dvije učionice, s korištenjem školske knjižnice, kabineta za prirodoslovne predmete i školske dvorane. Knjige i učila posuđivala su se gdje se moglo, a brojni dobri ljudi donosili su knjige kako bi učenici imali iz čega učiti. Upravo spomenuti zapisnik svjedoči da naš Centar nije nastao u obilju materijalnih uvjeta, nego u obilju vjere, entuzijazma i zajedništva. Na tim temeljima gradilo se proteklih 30 godina“, podsjetio je ravnatelj Jurić.

Tijekom tri desetljeća, dodao je, kroz ovu ustanovu prošle su tisuće učenika. „Oni danas djeluju u različitim profesijama, u svojoj domovini i izvan nje, noseći sa sobom vrednote i vrijednosti koje smo ovdje nastojali njegovati: slobodu i odgovornost, ljubav i solidarnost, povjerenje i znanje. To je baština koja se ne mjeri samo uspjehom na ispitima, nego u životima oblikovanima duhom ljudskosti i vjere. Danas se prisjećamo svih koji su utkali dio sebe u ovu školu. Prije svih biskupa mons. dr. Pere Sudara, koji je uz neizmjerne napore, osigurao gradnju i djelovanje našeg Centra. Hvala mu za viziju i neumorni rad. Njegovo ime trajno ostaje povezano s poviješću ovoga Centra. Bez njegova povjerenja i ustrajnosti teško da bismo danas stajali ovdje.“

Ravnatelj je posebno podsjetio i na ravnatelje koji su u ime Osnivača – Vrhbosanske nadbiskupije – nosili odgovornost i viziju: prvog ravnatelja pokojnog fra Mladena Jozića, fra Martina Antunovića, mons. Luku Tunjića, don Josipa Lebu, don Vlatka Rosića, don Marka Zupka, don Antu Vrhovca. „A tu sam i sâm da nastavim gdje su oni stali. Svaki od ravnatelja dao je svoj doprinos i ugradio sebe u temelje i rad našega Centra“, kazao je ravnatelj Jurić i istaknuo da nikako ne smijemo zaboraviti ni direktore gimnazije i osnovne škole te brojne druge djelatnike i djelatnice, sestre redovnice Kćeri Božje ljubavi, profesore i zaposlenike koji su često u tišini, ali s velikom ljubavlju, gradili ovu kuću znanja i odgoja.

„Isto tako, izražavam duboku zahvalnost našem nadbiskupu, mons. dr. Tomi Vukšiću, koji posljednjih godina prati i podržava djelovanje Katoličkog školskog centra ‘Sveti Franjo’. Njegova prisutnost danas među nama za nas je znak zajedništva cijele Vrhbosanske nadbiskupije, ali i ohrabrenje za naš daljnji rad. Naša zahvala ide i svim roditeljima koji su nam povjerili svoju djecu, svim učenicima koji su hrabro birali našu školu, te svim prijateljima i donatorima koji su nas pratili kroz ove godine. Posljednjih godina podupirala nas je posebice Vlada Republike Hrvatske preko svojih ureda“, istaknuo je u zahvali ravnatelj Jurić.

Nakon svečanog obraćanja uslijedila je predstava „Hamlet“ u režiji profesorice Ivane Petrović, a u izvedbi učenika KŠC „Sveti Franjo“, Tuzla koji su pokazali izniman talent i ozbiljnost igrajući ovakvo monumentalno djelo.

Valja podsjetiti da je i dan ranije, u četvrtak 2. listopada, uz amfiteatru Centra održana zanimljiva tribina „30 godina KŠC-a “Sveti Franjo”: Kako je počelo.“ Panelisti su bili važni ljudi za početak rada gimnazije: profesor latinskog jezika fra Petar Matanović, prva direktorica Gimnazije i profesorica hrvatskog jezika i književnosti dr. sc. Marica Petrović te profesor geografije i prvi razrednik Ivica Ivanić. Ovi protagonisti i svjedoci teškoga vremena iz kojeg se uzdigla ova škola, prisjetili su prisutne učenike na povijesno važne trenutke, ali i na duhovite anegdote iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Tribinu je upotpunila zanimljiva prezentacija s mnoštvom fotografija i arhivskog materijala.

Ova važna obljetnica potaknula je i Borisa Pejića, vrijednog profesora likovne umjetnosti i fotografa da priredi izložbu fotografija koja svjedoči o tri desetljeća djelovanja ove obrazovne institucije.

„Svečan dan je iza nas, dan koji nas podsjeća kakvu školu imamo, kakva obrazovna institucija stoji u središtu našeg grada. Na ponos svima, da i u godinama koje su pred nama gledamo u uspješne ljude i dočekujemo one koji svoj život žele graditi na istinskim i trajnim vrijednostima“, napisala je novinarka Maja Nikolić na kraju teksta za Hrvatski glasnik iz Tuzle.